Leasing u RH

Djelatnost leasinga u RH regulirana je sa nekoliko zakona i podzakonskih akata. “Osnovni” zakon koji regulira ovu djelatnost je Zakon o leasingu (NN 135/06), potom Zakon o Hrvatskoj agenciji za nadzor financijskih usluga (NN 140/05),  Zakon o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08), Zakon o reviziji (NN 146/05, 139/08), Zakon o računovodstvu (NN 109/07), Zakon o trgovačkim društvima (NN 111/93, 34/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08 i 137/09), te podzakonski akti doneseni temeljem navedenih zakona.

Zakonom o leasingu u članku 4. definirani su subjekti u poslovima leasinga, a to su – davatelj leasinga, primatelj leasinga i dobavljač objekta leasinga.  Davatelj leasinga je svaka osoba koja u skladu sa člankom 6 stavkom 1. i 2. Zakona o leasingu ima pravo obavljati poslove leasinga. Primatelj leasinga je svaka osoba koja na osnovu ugovora o leasingu stječe pravo korištenja objekta leasinga uz obavezu plaćanja ugovorene naknade, a dobavljač objekta leasinga je pravna ili fizička osoba koja posluje i obavlja gospodarsku djelatnost u skladu s propisima o trgovačkim društvima, odnosno propisima o obrtu, koja s davateljem leasinga sklapa ugovor na osnovi kojeg davatelj leasinga stječe pravo vlasništva na objektu leasinga, osim ako dobavljač objekta leasinga i davatelj leasinga nisu ista osoba.

Osnovne vrste leasinga su financijski i operativni leasing, a u posljednje vrijeme sve je popularniji tzv. povratni najam, odnosno sale&lease back najam.  Kod povratnog najma primatelj leasinga i dobavljač objekta leasinga ista su osoba, odnosno primatelj leasinga prodaje davatelju leasinga objekt iz dugotrajne imovine u svom vlasništvu, da bi neposredno nakon toga davatelj leasinga s njim sklopi ugovor o leasingu za navedeni objekt. Na taj se način u bilanci primatelja leasinga aktiviraju tihe rezerve, tj. pretvara se dugotrajna imovina u novac.

Leasing je veoma sličan kreditiranju, no jedna od osnovnih zabrana leasing društava odnosi se na kreditiranje. Tako je u članku 7. Zakona o leasingu propisano je da se na leasing društva primjenjuju odredbe Zakona o trgovačkim društvima, osim ako Zakonom o leasingu nije drugačije određeno. Leasing društvo tako smije obavljati samo one poslove koji su propisani u članku 5., stavak 2. ZOL-a, a iznimno leasing društvo može obavljati i poslove koji su u neposrednoj ili posrednoj vezi s poslovima leasing (posredovanje kod prodaje, odnosno prodaja predmeta koji pripadaju leasing društvu po osnovi obavljanja poslova leasinga.) Jasno je u članku 8. naglašeno da leasing društvo ne smije odobravati kredite niti odobravati zajmove.

Ipak kreditiranje i leasing veoma su slični sa nekim malim razlikama. Tako primjerice sličnosti postoje u pogledu obaveze primatelja leasinga, jer on plaćanjem leasing naknade anticipira dio cijene financiranog dobra što je slično kao kod kredita, no razlika u trenutku prijenosa vlasništva – kod leasinga vlasništvo prelazi tek po isteku leasing perioda kada se realizira opcija kupnje, dok kod kredita do prijenosa vlasništva dolazi odmah (/predaja stvari). Otplata ugovora po kreditu tako podrazumijeva anuitet koji sadrži u sebi kamatu, a kod leasinga osim kamata i rate ulaze i dodatni troškovi (amortizacije, troškovi financiranja, premije za rizike i osiguranje, troškovi poreznih obveza koje plaća i dalje davatelj),  a ako kasni s isplatom dolazi do akceleracije duga – cjelokupni dug dospijeva odmah.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s